Terorizam i turizam: Preporuka vjernih gostiju najvredniji je doprinos popularnosti

Pojam terorizma dolazi od načina nametanja ideja i modela vlasti terorom koji je po prvi puta inauguriran upravo u Francuskoj uoči Francuske revolucije, poznat kao „vladavina terora“. Sustavno i planirano širenje straha i užasa nasiljem kako bi se ljude učinilo poslušnima, pokornima, kako bi se postigli politički ili ekonomski ciljevi, naziva se terorizmom.

Dakle, terorizam je prvotno kreiran od strane liberalizma koji se kasnije smatra tvorcem ljudskih sloboda. Apsurdnost geneze nastanka i eksplozije terorizma propituje se i ovih dana nakon stravičnog masakra u Parizu.

Prije najnovijeg terora na pariškim ulicama, kojemu se još ne nazire kraj, isti obrazac širenja strave upotrebljavan je nebrojeno puta u Libanonu, na cijelom Bliskom istoku, u Indoneziji, Sjevernoj i Srednjoj Africi, Latinskoj Americi, u Londonu, Madridu, New Yorku, itd. Stradale su tisuće nedužnih ljudi, i dalje stradaju u ime iste doktrine – širenja straha, panike, destabiliziranja vlade i društveno-ekonomskog poretka neke zemlje ili regije.

Europa je prošla svoj pakao u 1. i 2. Svjetskom ratu, nakon čega je bila suočena s terorističkim ispadima separatista od Sjeverne Irske (IRA), preko Baskije (ETA) pa do buntovnih ideoloških grupacija Crvenih brigada , RAF, odnosno Baader-Meinhof, francuske Action directe, FLNC s Korzike, Grčke (17N )…

Separatizam pokrenut najokrutnijim terorom pokazao je svoje terorističko lice devedesetih godina prošlog stoljeća na tlu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije… U činovima terora navedenih europskih terorista pogođene su tisuće obitelji poginulih, teško ranjenih i istraumatiziranih europskih građana.

Teror u pravilu pokreće migracije, od manjih, privremenih, izbjegličkih kretanja, kojih smo i sami bili akteri u nedavnoj tragičnoj prošlosti naše zemlje, do aktualnih seoba naroda s Bliskog istoka i Afrike prema Zapadnoj i Sjevernoj Europi. Patnju i bol koju proživljavaju obitelji zahvaćene terorom nemoguće je razumjeti, shvatiti, saživjeti se s tom boli, ako nismo u neposrednoj blizini stradalih.

Možda je upravo zato pariška tragedija odjeknula jače i žešće u Europi od svih dosadašnjih „epizoda 3. Svjetskog rata“.
 
Kako planirati poslovanje u turizmu u sjeni terorizma?
Ovo je vrlo nezahvalna zadaća u danima i mjesecima kada se ne može predvidjeti daljnji razvoj događanja u našem neposrednom okruženju. Znamo, i opet iz ne tako davnog iskustva, da svaka potencijalna opasnost na putovanju odvraća ljude od poduzimanja takvog putovanja. Prvi refleks nas navodi da ostanemo u poznatom okruženju, kod kuće. Ako se želimo maknuti od kuće onda idemo u destinaciju koja je lako dostupna, iz koje se u istome danu možemo vratiti kući. Na put najradije krećemo vlastitim automobilom jer smo nezavisni o okolnostima prometovanja skupnog prijevoza a time smanjujemo i rizik lake mete mogućeg terorističkog napada na grupne ciljeve (autobus, vlak, zrakoplov, brod…). U narednim mjesecima posebna pozornost sigurnosnih sustava biti će posvećena mjestima masovnog okupljanja jer su najranjivija i za teroriste najpoželjnija. Razna događanja u zatvorenom i na otvorenom prostoru bit će dovedena pod znak pitanja, ona koja se budu organizirala morati će zadovoljiti stroge i zahtjevne sigurnosne uvjete. To će znatno poskupjeti takve manifestacije koje će i same trpjeti mogući slabiji odaziv publike zbog latentne opasnosti ponavljanja pariškog terorističkog čina.

Nove okolnosti navode nas na veću posvećenost domaćem, hrvatskom tržištu, tržištu susjednih zemalja i zemalja susjednih susjednim državama (prvi i drugi val koncentričnog kruga). U promotivnim aktivnostima više se moramo koncentrirati na autogoste, na „stare“, odnosno lojalne goste. Dobro je komunicirati neposredno, imenom, prezimenom i fotografijom domaćina, obitelji, kolektiva. Pod pritiskom terorizma strah od nepoznatog „uvlači“ se u sve sfere odlučivanja, pa je zadobivanje povjerenja, iskreni, topli dijalog važan za uvažavanje mogućeg odredišta.

Možda će u pitanje doći i mogućnost nastupa na nekim važnim sajmovima i turističkim burzama poput nautičkog sajma u Parizu ili ITB burze u Berlinu. U tom slučaju, partnerima ćemo se morati obratiti izravno, možda u sklopu road show putovanja po emitivnom tržištu. Digitalne kampanje mogu biti osujećene emitiranjem uznemirujućih vijesti medijskog informativnog servisa. U tom kontekstu objave podizanja žičanih ograda na državnim granicama, zastoja prometa vozila na graničnim prijelazima, uznemirujućih vijesti vezanih za nove valove masovnih dolazaka migranata i špekulacije o mogućem zadržavanju desetaka tisuća izbjeglica u Hrvatskoj, mogu zasjeniti objavu promotivnih poruka putem medija uključujući digitalne. Isto se odnosi na oštre poruke hrvatskih političara upućene kolegama iz emitivnih zemalja. Ako imaju nešto za reći bilo bi bolje da to čine diplomatskim putovima. Zaoštrene retorike putem medija kojima se želi fascinirati domaća javnost mogu štetno utjecati na popularnost Hrvatske na bliskim emitivnim tržištima od kojih mnogo očekujemo.

U očuvanju i pridobivanju povjerenja važnu ulogu čine objave stvarnog života destinacije, domaćina u stvarnom vremenu. To je posebno važno poštivati kod objava na društvenim mrežama. Na taj način omogućujemo potencijalnom gostu da se bolje upozna s našim običajima, načinom života, našom lokalnom kulturom, s mogućim privlačnostima destinacije u svim godišnjim dobima, naša komunikacija je iskrena a to je preduvjet za stvaranje povjerenja.

Dobro je poticati naše goste na objavu svojih impresija s odmora kod nas na društvenim mrežama, na stranicama našeg smještaja. Preporuka vjernih gostiju najvredniji je doprinos popularnosti kojega možemo zamisliti. U promociji svoje ponude važno je uključiti i komplementarnu ponudu destinacije. Bolja vidljivost bogatstva sadržaja pojačava želju za dolaskom baš na to odredište. Današnji gosti sve više biraju konkretne ciljeve za putovanje, putuju u Hrvatsku, u Split, žele vidjeti Dioklecijanovu palaču, odsjesti u Vestibul Palace hotelu… Dalmacija je u drugom planu. Ili žele surfati na Zlatnom ratu na otoku Braču, boravit će u apartmanima „Kod Šima“; dolaze na Krk, žele se kupati baš na plaži u Baškoj, voziti gliserom oko otoka, boraviti u kampu „Krk“… Zato nije dovoljno isticati samo pogodnosti smještaja već svakako i što više atraktivnih sadržaja i mogućnosti provođenja vremena u okruženju.

Život ide dalje, moramo se naučiti nositi s izazovima novonastalih okolnosti koje bi mogle potrajati neko vrijeme. Posvetiti se svojim izvornim vrijednostima, obnoviti cjelogodišnji ciklus običaja, vratiti se svojoj zemlji, proizvodnji autohtonih proizvoda i komunicirati sve te vrijednosti iskreno i neposredno.

Autor: Nedo Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog turizma pri HGK